Oštarije se nalaze na križištu željezničkih i cestovnih puteva zapadne Hrvatske. Pruga je izgrađena 1873. godine, a autocesta Zagreb-Split prolazi kroz Oštarije od 2005. godine. Od davne 1779. god. unutrašnjost Hrvatske s Jadranskim morem povezuje Jozefinska cesta (Karlovac - Josipdol - Brinje - Senj) koja prolazi u blizini Oštarija.
Oštarije se nalazi u općini Josipdol, a sastoje se od slijedećih naselja: Oštarije, Belaj, Bužin, Čakovac, Gornje selo, Graba, Lug, Mala cesta, Manojlovići, Mihaljevići, Pavlović brdo, Ravnice, Stabarnica, Šegani, Šušnjevo selo, Uz vodu. Prema popisu iz 2001. god. u Oštarijama je živjelo 1416 stanovnika u 484 kućanstva.
Oštarije je poznato ponajviše po Svetištu BD Marije, po uspjesima Oštarijskih vatrogasaca i po specifičnom čakavačkom govoru.

Ukratko o našoj povijesti
Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz mlađeg kamenog doba, a radi se o kamenim jezgrama i sječivima iz 5. ili 4. tisućljeća prije Krista pronađenih u Čakovcu Oštarijskom. Iz bakrenog doba (4.–3. tisućljeća prije Krista) potječu ulomci zdjela i šalica pronađenih također u Čakovcu Oštarijskom, čiji izgled i način izrade govore da pripadaju tzv. Lasinjskoj kulturi. Od 9. do potkraj 2. st. pr. Kr. na ovom prostoru razvija s kultura ilirskog plemena Japoda. Najmonumentalniji ostaci materijalne kulture Ilira su ostaci njihovih utvrđenih naselja (gradina). Ostaci gradina nalaze se na Vinogradišću, Krpelu, te Velikoj i Maloj Viničici. Mnogi istraživači smatraju da je na Viničici bio glavni japodski grad Metulum.
Nakon dugog ratovanja Japode je 35 god. pr. Kr. pokorio rimski vojskovođa Oktavijan, budući car August. Oktavijan je ratne operacije započeo sa sjevera osvajajući redom japodska uporišta, a na kraju i Metulum, glavni grad Japoda kojom prilikom je i sam ranjen. O opsadi Metuluma postoji zapis Apijana Alexandrijskog. (vidi zapis) Hrvati se ovdije naseljavaju u sklopu svog dolaska na Jadransko more u toku 7. stoljeća. U srednjem vijeku današnje područje Oštarija bilo je u sastavu modruške županije koja je od kraja 12. st. u posjedu knezova Krčkih, koji se kasnije nazivaju Frankopanima.
Prvi spomen Oštarija nalazimo u modruškom urbaru iz 1486. god. koji je sastavljen po nalogu kneza Bernardina Frankopana, vlasnika modruškog vlastelinstva. Veliku crkvu u gotičkom stilu Blažene Djevice Marije dao je sagraditi Stjepan Frankopan kojemu je 1449. god. prilikom diobe frankopanskih posjeda pripalo modruško vlastelinstvo. Turska opasnost onemogućila je kneza Stjepana Frankopana da ostvari svoj plan izgradnje modernog grada u ravnici oko crkve Svete Marije. Njegov sin i nasljednik Bernardin Frankopan bio je prisiljen nakon hrvatskog poraza na Krbavskom polju 1493. god. i nakon što su mu Turci opljačkali i zapalili grad Modruš na izgradnju novog grada – Ogulina. 1521. god. Turci su porobili i spalili Oštarije, što ponavljaju i 1523. god. kada je zapaljena je crkva u Oštarijama. Turci su 1531. god. ponovno zapalili Oštarije i tada je izgorio i krov crkve nakon čega je opustila.
Na Hrvatsko prijestolje 1527. god. dolaze Habsburgovci koji započinju s organizacijom Vojne granice za obranu od Turaka. Tako je 1579. god. i u Oštarijama bila vojna postrojba od 12 haramija s vojvodom. Iz izvješća carskog inženjera Ivana Pieronija iz 1639. god. o Oštarijama se kaže da su ''skup mnogih kuća u čijem središtu stoje nepokriveni vanjski zidovi jedne prilično velike crkve ispunjene drvenim nastambama i vojskom…''. Pored opisa stanja Peroni daje i prijedloge za nužne popravke kojima bi se poboljšala obrana. Tek 1642. god. kranjski staleži odobrili su sredstva i ručnu rabotu za nužne popravke u Ogulinu, Modrušu i Oštarijama. Reorganizacijom Vojne granice 1746. god. ukinute su kapetanije, a uvedene su pukovnije. Ogulin je postao sjedište 3. Ogulinske pukovnije u čijem sastavu su bile i Oštarije kao sijelo 5. kumpanije. Mirom u Schönbrunu 1809. god. Vojna krajina je ustupljena Francuskoj i u Oštarije dolazi Napoleonova vojska. Oni ostaju u Oštarijama do 1813. god. i u tom periodu grade most preko Mrežnice od kamena oštarske crkve. Upravitelj tadašnje Ilirije je maršal Marmont pa i most dobiva po njemu ime. Prvi cjeloviti opis Oštarija nalazi se u djelu ''Topografija karlovačke vojne krajine'' koju je napisao i objavio Franjo Julije Kras 1835. god. 5. Oštarijska kumpanija imala je u svojem sastavu osam mjesta (Oštarije, Otok, Carevo Polje, Josipdol, Munjavu, Cerovnik, Trojvrh i Vain Vrh) s 454 kuće i 4542 stanovnika, od toga 3289 katolika i 1253 grko nesjedinjena. Za Oštarije Fras kaže da se kumpanijsko zapovjedništvo veliko župno selo s 191 kućom i 1780 katoličkih stanovnika. Krajem 19. st. Oštarije imaju općinu, školu, tamburaško društvo, ali i sve manji broj stanovnika jer se Oštarci iseljavaju.
Rekonstrukcija crkve Blažene Djevice Marije započinje 1900. god., a završava 1902. god. od strane arhitekta Podhorskog. Oštarci se od početka I. sv. rata 1914. god. bore u sklopu Austro-Ugarske na svim frontovima od Albanije do Rusije. Mnogi pogibaju, a neki ostaju u zarobljeništvu i vraćaju se po završetku rata. Sa početkom II. sv. rata 1941. god. Oštarije zaposjeda Talijanska vojska. Oštarci se regrutiraju u sve tadašnje vojne formacije. Kapitulacijom Italije 08./09.09.1943. u Oštarije 11.09. dolazi njemačka postrojba. Od 28.09. do 14.10.1943. god. partizani napadaju Oštarije bez značajnijih uspjeha. U ratnom vihoru od 1941. do 1945. god. poginulo je ili ubijeno oko 200 Oštaraca i zabilježena je 81 žrtva fašističkog terora. 1991. godine počinje Domovinski rat koji zaslužuje posebno poglavlje.
Evo za primjer slike eksplozije samo jednog od 22 skladišta eksplozivnih sredstava oštarijske vojarne bivše JNA koja je razorila Oštarije. Dovoljno je usporediti visinu "gljive" s visinom stupova dalekovoda.

Kako je to počelo u Oštarijama snimio je Foto-video "Miro"